boriscigler

Mentalna gimnastika

20.12.2011.

Nametnuta realnost

Igrom slučaja i sudbine, imam sreću (nekada mi se čini i nesreću) da često mijenjam mjesto boravka. Tako, u protekle dvije-tri godine, prvenstveno radi poslovnih razloga,ciljeva i ambicija, surfam između Sarajeva i Amsterdama.

Suprotno od prakse većine dijasporaca, ljetni boravak u rodnoj zemlji proveo sam u grozničavom radu, a kako to inače biva, u povratku nazad, uz težinu kofera u rukama, na duši sam ponio i težinu svojstvenu samo situaciji u Bosni i Herceogovini. Ove druge se, nažalost (ili opet na sreću) ne mogu riješiti spuštajući kofere na pod. Ova druga, teška „k'o tuč“ ostaje i mnogo nakon raspakivanja torbi.

Ovakav stil života donosi dosta toga neobičnog, ima svoje prednosti, ali i mane. Za sada više prednosti nego mana. Jedna od tih je i činjenica da na obje realnosti, obzirom da ih često mijenjam, imam bolji pogled na iste od prosječnog člana društva. Da bi pravilno sagledali neku temu ili situaciju, neophodno je se iz nje izdići, uporediti je sa ostalim referentim, tj. sličnim situacijama. A kada je u pitanju društvo i društvene teme, ja to činim dosta često.

Svako društvo ima svojih i dobrih i loših strana, svojih aktuelnih i manje aktuelnih tema i problema koji korespondiraju sa realnošću tog društva. Opet, sasvim je razumljivo da se u javnom diskursu i medjima, više potenciraju one loše. To je iz najmanje dva razloga – prvo, zato što je medijski tj. javni diskurs jedan od mehanizama koji "per se" doprinosi rješavanju istoga, u najmanju ruku započinjući proces diskusije, a drugo zato što "per se" ljude, čitaoce i gledaoce, interesuju teme koje se tiču i bave njihovom realnošću. Treći je razlog to što je u ljudskoj prirodi da više primjeti probleme, a manje cijeni ono što ima, podvodeći to u nešto što se podrazumijeva. U slučaju BiH, na primjer, odličnu klimu, planine, hranu itd. Ima tu još razloga i argumenata, no shvatili ste poentu.

Eh sada, imajući na umu sve gore navedeno, jednostavno je neshvatljiva činjenica da se ljudima u BiH, prvenstveno kroz medije, realnost njihovih života na silu nameće i to svaki dan. Kako to mislim?

Ne razumijem u potpunosti holandski, no mogu primjetiti da je top tema u novinama i televiziji ekonomija, business, evropska kriza. Ne razumijem nikako španski, no kada sam ljetos bio u Barceloni, također je glavna tema bila ekonomija, business, finansijska tržišta i kriza. Ne razumijem italijanski, ama baš nikako, no ljetos sam u Milanu listao novine sa naslovnicama oko businessa, ekonomije, evropske krize.

S druge strane, bosanski savršeno razumijem, pa i sve ostale jezike naših naroda. Također odlično vidim i osjećam. Kukanje i žalopojke prijatelja, poznanika i poslovnih partnera, klijenata i više nego dopiru do mene, a neimaština, nezaposlenost i loša ekonomija se osjete posvuda. Od (nedostatka) kulturnih događanja, ulica (popunjenih rupama), do činjenice da većina bosanaca i hercegovaca, sve i da hoće, makarsku rivijeru, gdje nisu poželjni, ne mogu ničime drugim zamijenti.

U našoj zemlji najveći poduhvat čak i nije uraditi i zaraditi na osnovu nekog posla, ali zato jeste naplatiti. Kašnjenja u plaćanjima, više od 20 milijardi KM međusobnog duga, što inače, čini 90% vrijednosti koju čitava BiH stvori u toku jedne godine – Brutto Nacionalni Doprinos – BDP, okvir su za sumornu ekonomsku stvarnost i nelikvidnu BH privredu. Kad tome dodate činjenicu da BiH uvozi sve što treba i ne treba, izvozeći pare (za robu koju uvozi) u susjednu Hrvatsku, Srbiju, Sloveniju i druge zemlje, onda svaka nada u bolje dane, čak i svima nama koji smo preživjeli što mnogi drugi na ovom svijetu nisu, polagano nestaje u mraku.

Ovo su činjenice, ovo su teme i ovo su problemi koji čine našu stvarnost. Pa zašto onda niko ne priča, ne piše o tome? Zašto moja, tvoja, naša realnost nije vrijedna pažnje medijskih radnika? Zašto je naš medijski prostor ispunjen potpuno nebitnim stvarima i zašto niko ne radi ništa po tom pitanju? Zašto su naslovnice najtiražnijih novina, portala, najgledanijih minuta televizijskih stanica bačene uzalud? Da li je zaista tako teško naći razlog zašto domaće TV stanice imaju tako lošu gledanost, a samim time i finansijske probleme.

Zar ne padne nikome na pamet da čitanost, gledanost, posjećenost poveća čineći jednu logičnu stvar – govoreći, pišući o našoj pravoj stvarnosti, problemima i mogućnostima njihovih rješenja? Medijski prostor, koji ima svoju vrijednost, mjerljivu ne samo u novcu, u potpunosti je ispunjen informacijama koje nam nameću realnost, realnost potpuno drugačiju od one koju živimo i potpuno drugačiju od one koja nas interesuje.

A zašto se to radi? Odgovora ima više, no činjenica je da takva situacija pogoduje korumpiranim političarima i to zbog toga što postiže najmanje dva vrlo bitna i za njih korisna komunkaciona efekta :

a) kreira osjećaj gađenja i potpune nezainteresovanosti prema političkim zbivanjima i odnosima tj. apstinenciju od politike, i

b) dokle god je medijski prostor ispunjen nebitnim sadržajem, ne može istovremeno biti ispunjen bitnim. Kao na primjer, pitanjima kako planiraju riješiti problem nezaposlenosti isl. To znači da nesposobni, korumpiran političario dobijaju na vremenu i prostoru da se ne bave onim za šta ih plaćamo.

Realnost nam je nametnuta, svakim danom sve više i više. Od strane skoro pa svih medija, a prvenstveno Avaza, FTV-a, medija iz RS-a.

Zašto, recimo Dnevni avaz, čiji vlasnik, ujedno i političar potencira ekonomski prosperitet, na naslovnicu novine, ili prve strane ne posveti mogućim načinima razrješavanja problema zaposlenosti? Barem teoretskim!

Zašto javni emiter/i prime-time minute ne posvete pozitivnim primjerima BH privrede, edukativnim sadržajima o poslovanju, poduzetništvu, u najgorem slučaju pravilnom apliciranju na poslove, projekte EU?

Zašto su te minute i te strane smeće, ali i najplodnije tlo za pronalazak materijala za španske političke sapunice? I kako je moguće da na kraju niko drugi ne pokrene nešto novo i kvalitetno kada je u pitanju medijska scena, ispunjavajući ovu očiglednu crnu rupu?

Mislim Ok, Dino Merlin nastupao u Beogradu, ali, zaista, pa nije prvi Bosanac i Hercegovac koji je nakon rata otisao u Beograd, zabavio se, zaradio, posjetio stare prijatelje itd. Još je ovo najbenigniji primjer.

Svijet je vrlo jednostavan, ne postoje nerješivi problemi, a sve se može kad se hoće.

Ja ne pristajem na nametnutu realnost, stoga ću uraditi ono što ja mogu i znam – pokazati koliko se novčane vrijednosti baca na temu politike samo u jednoj sedmici, a onda izračunati i pokazati šta se sa tim novcem može uraditi.

Ja ću to uraditi, a vi?
18.01.2011 Uradjena analiza - Tokom 7 dana print mediji u FBiH "poklonili" Dodiku 33.000 KM! Web Stranica

boriscigler

Moji linkovi / My links

Projekti / Projects
RE*branding BiH
Odličan 5 +
BH Navigator
ITEF



Kompanije/Businesses
Mark IN Agencija
Ephorus

Prepručujem / Recommended
Biznis/ Business
eKapija.ba
Business Magazin
Dnevno/Daily
Desavanja.ba
SarajevoX
Republika.ba
Zurnal
Buka

Preporučujem Blogove / Recommended Blogs
Fly Ivek

MOJI FAVORITI
IN TIME
više...

BROJAČ POSJETA
13939

Powered by Blogger.ba