boriscigler

Mentalna gimnastika

21.03.2012.

"Para vrti gdje burgija neće" - licenciranje u BiH

Prošle godine, nekako baš u ova doba, polako sam počeo razumijevati zašto moj novi i dodatni poslovni poduhvat u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku, ali i u narednih, najmanje pet-deset godina, nema i neće imati velikog smisla. Poduzetan i ambiciozan, izložen novim trendovima i znanjima u Holandiji, uzeo sam licencu za zastupništvo usluge i kompanije Ephorus koja se bavi prevencijom plagijarizma u srednjem i visokoškolskom obrazovanju. Prevedeno na naš, vrlo efikasno sprječava kopiranje svih vrsta radova pisanih radova sa interneta, knjiga, novina, ali i između studenata u slučaju da se radi o različitim generacijama. Ova usluga je standard u SAD-u, razvijenim zemljama EU, a kompanija Ephorus jedna od vodećih u toj industriji. Pomislih, odlična prilika da se dodatno zaradi, a još učini nešto dobro i za zemlju – strukturalno poveća kvaliteta obrazovanja u našoj zemlji, približi EU standardima propisanim Bolonjskim procesom itd. Kasnije sam saznao da je vrlo teško prodati softversku uslugu prevencije plagijarizma u zemlji gdje prvo profesori više kopiraju od studenata, a zatim gdje fakulteti, da ne spominjem srednje i osnovne škole, nemaju računara. Nemaju računar. Nikako.

Jedan od odgovora sa, čini mi se Filozofskog fakulteta u Sarajevu, bio je da oni zapravo imaju samo tri računara. Tri računara na 800 studenata u glavnom gradu naše zemlje. Pauza, sjedi, odmori - odlična je to ideja, doći će njeno vrijeme. Prvo da se riješe neke bitnije i preče stvari i steknu preduslovi. Kao što je smanji broj nepismenih (trenutno smo među prvima u Evropi), ukine segregacija u školama i kršenje prava djece (postoji više od 50 škola gdje djecu razdvajaju na ulazu po nacionalnosti), pa tek onda informatizacija škola, a sa tim i stvari kao što je prevencija plagijarizma. Možda tad.

Viješću o akciji poreske inspekcije FBiH u okviru koje će vršiti nazdor, ali i sankcionisanje i to drakonskim kaznama, firme koje imaju nelicencirane tj. piratske verzije programa koje koriste bio sam zatečen, izrevoltiran, bijesan i šta već ne. Sve je izgledalo potpuno neprirodno, imputirano, nespojivo sa trenutnom situacijom, a posebno vremenom i prostorom.

Prvo, spoj (i slika u glavi) inspektora i sofisticiranih USB stickova, bez uvrede, nije baš prirodan za našu zemlju. Drugo, medijska pompa, najava, web stranica (http://www.licenciranje.ba/). Ne sjećam se da je kad bio informativni portal o tome zašto treba radnike prijaviti, plaćati PDV i tako te, ovozemaljske stvari. Treće, brojna saopštenja i korištenja brojki o tome „koliko BiH gubi“ korištenjem nelicenciranih programa od strane firmi. Opravdanje akcije i njenog prioriteta jer BiH kao gubi 18 miliona KM na nivou godine. Dakle, mnogo slika, informacija, argumenata, a ponajviše čiste gluposti i nelogičnosti. Stoga stvari treba poredati u pravilan kontekst.

Šta zapravo znamo o poštovanju prava intelektualnog vlasništva? Poštovanje IPR (Intellectual Property Rights) ili ti prava intelektualnog vlasništva je jedna od brojnih stvari u kojima BiH kaska. To je jedna od brojnih međunarodnih obaveza, koje naša zemlja nije sposobna da ispoštuje. Zašto nam to treba – zato što želimo da budemo članica WTO (Svjetske trgovinske asocijacije) gdje još uvijek imamo neku vrstu statusa „u procesu“. Zašto hoćemo tu da budemo – mnogo razloga, između ostaloga da možemo bolje izvoziti, ali i uvoziti. Aplicirali smo 1999 godine, a evo 13 godina kasnije, još nemamo članstvo. Ima tu mnogo razloga, da ne dužim.

Elem, onima kojima nije poznato, svijet nije baš previše uređeno mjesto, pogotovo kada je u pitanju međunarodna trgovina. WTO i pregovaračke runde su mjesta gdje se zemlje sastaju i pokušavaju dogovarati oko uslova razmjene roba i usluga. Neke od rundi tj. pregovora traju i po deset godina. Priča oko IPR i forsiranju njihovog poštovanja u ZuR (zemljama u razvoju) postignuta je na zadnjoj, gdje su ZuR preuzele obavezu da će se više potruditi oko toga. Ko su najčešći vlasnici IPR – velike, moćne firme u USA, te generalno zapadni svijet. Njima se baš i ne sviđa što ljudi u ZuR (npr. u BiH npr.) koriste neke stvari, a ne plaćaju. I u pravu su. Ne bi se ni meni sviđalo.

No, ono što se ZuR ne sviđa, a možda i sa više prava - jer to njima jednostavno više znači, jeste činjenica da iste te zemlje (USA, zapadni svijet) decenijama imaju zabranu na uvoz robe u kojoj nerazvijene ili ZuR zemlje imaju komparativnu prednost (poljoprivredni proizvodi, a sve doskora i tekstilni proizvodi). Dakle, razvijene zemlje bi da se poštuje licenca, ali istovremeno da zaštite svoje proizvođače od recimo paradajza iz BiH. Evidentna nemoć ZuR na globalnom nivou u prethodnim pregovorima rezultovao je ustupkom razvijenim zemljama u zadnjoj rundi i tako mi dođosmo do ovoga danas. O odnosu snaga i koliko su jake lobističke grupe mogli ste čitati u posljednih dva-tri mjeseca u kontekstu priče oko SOPA, PIPA, ACTA zakona koji su digli čitav svijet na noge.

Sem toga, bitno je reći da se na svjetskom nivou svojevremeno osporilo pravo na IPR u slučaju recimo Afričkih zemalja i licenci kada su u pitanju lijekovi. Da li mislite da je humano, pravedno i fer, tjerajući da plate licencu, parama koje nemaju, ljude u Africi uskratiti za lijekove zarad profita ionako prebogatih farmaceutskih kompanija? Slično se pitanje može postaviti u i unašem kontekstu, pa da se vratimo na našu zemlju.

Svima je isto tako jasno da se licence trebaju plaćati i da bi mi to trebali poštovati. Isto je tako jasno da mi trebamo imati bolji život i bolju ekonomiju, bolju i sposobniju i manje korumpiranu vlast, ali nemamo. Kao ni baš mnogo čega drugog – računara, ljudskih prava. Barem ne još.

E pa hajde sada vi meni recite kakve logike i smisla ima da se u zemlji, gdje se ne poštuju osnovna ljudska prava (aktuelni slučaj Sejdić-Finci; da ne spominjem gay prava itd), država i državna inspekcija nadigla da vrši kontrolu poštovanja IPR? O kakvim mi IPR pričamo ako pored toga što u školama nema računara nikako, u 50 njih u FBiH djecu fizički dijele na ulazu po nacionalnosti? O kakvom mi to argumentu gubitka 18 miliona KM kao država govorimo, ako već godinama gubimo milijarde na uvoz roba koje već imamo u obilju, a sve zbog interesnih lobija i nesposobne vlasti? 18 miliona KM kao gubimo zbog nelicenciranih programa i zbog toga se nadigla inspekcija, a 180 miliona KM izgubili smo samo prošle godine na uvoz flaširane vode. Zbog toga se niko nije ni počešao, ni gdje treba ni gdje ne treba! Na uvoz mlijeka 30 miliona KM, na uvoz pive 131 milion KM. Od deset piva koje se popiju u BiH sedam je iz uvoz, iako BiH ima šest pivovara. Samo u 2011 godini deficit je bio 7 milijardi KM. Ako bi se smanjio deficit za 2 milijarde KM mogli bi smo zaposliti više od 100.000 ljudi sa prosječnom brutto platom od 1200 KM.

Ali nee, sad je bitnije da se inspekcija digne se vidi i kazni ako se ne koriste licence. A kaznom dodatno opterete firme koje rade i zapošljavaju ljude u neprijateljskom ekonomskom okruženju kakva je BiH.

Sada se postavlja pitanje za koga i za čiji račun se sprovodi ova akcija? Za račun građana BiH sigurno ne. Ukoliko pogledate ko je registrovao domenu licenciranje.ba otkriti ćete da ju je registrovala jedna sarajevska agencija čiji je klijent, pogodite ko – Microsoft! Pa jel mi plaćamo inspekciju da radi za naš račun ili za račun Microsofta? Ko tu treba da ima prioritet? Licence ili proizvođači domaćih proizvoda koji rade i zapošljavaju ljude u BiH? Koji daju platu, meni, Vama?!

Nemam problem sa Microsfotom, rade što je u njihovom najboljem interesu. Ne sporim ni da se trebaju plaćati licence. Može, ali onda kada budemo mogli to priuštiti ili pod uslovima koji su prilagođeni trenutnoj situaciji. Hajmo prvo riješiti da se poštuju ljudska prava, da škole imaju računare, pa ćemo riješiti i pitanje licenci. Nikome ne bi bio problem platiti da se ima od čega. Hajmo prvo onda riješiti pitanje kompanija koje se guše od uvoza i sistema koji ih ubija umjesto da im pomaže, pa onda možemo izdvojiti energije i vremena da se bavimo pitanjem licenci. Kako bih ja to riješio? Može angažman i trošak sati državne inspekcije, kad opremite škole računarima. Može angažman inspekcije, ali onda državnim službama i organima obezbjedite besplatne licence ili one po preferencijalnim cijenama. Ili hajmo pametnije, obezbjedite bolje uslove.

Para vrti gdje burgija neće. Pitanje ko je pare dao smo riješili, vrlo jednostavno. Usput smo riješili odakle i pokušaj argumentacije u javnim nastupima i saopštenjima o 18 miliona KM razloga. Veće je pitanje ko je pare uzeo i šta Vi (ja) možemo uraditi po tom pitanju? U najmanju ruku izraziti neslaganje sa ovakvim postupkom. Uz to zatrpati tu istu inpekciju prijavama o pranju miliona i milijardi KM koje se svakodnevno dešavaju oko nas, pa postaviti pitanje kako to nije prioritet?

boriscigler

Moji linkovi / My links

Projekti / Projects
RE*branding BiH
Odličan 5 +
BH Navigator
ITEF



Kompanije/Businesses
Mark IN Agencija
Ephorus

Prepručujem / Recommended
Biznis/ Business
eKapija.ba
Business Magazin
Dnevno/Daily
Desavanja.ba
SarajevoX
Republika.ba
Zurnal
Buka

Preporučujem Blogove / Recommended Blogs
Fly Ivek

MOJI FAVORITI
IN TIME
više...

BROJAČ POSJETA
13939

Powered by Blogger.ba